Bitka kod Prestonpansa | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Segment Jakobitskog ustanka 1745. | |||||||
Spomenik Bitke kod Prestonpansa | |||||||
| |||||||
Sukobljene strane | |||||||
britanske vladine snage | jakobitski pobunjenici | ||||||
Komandanti i vođe | |||||||
Sir John Cope | Charles Edward Stuart George Murray | ||||||
Snage | |||||||
2300 | 2500 | ||||||
Žrtve i gubici | |||||||
300 poginulih 400 do 500 ranjenih 1400 do 1500 zarobljenih[1] |
30 poginulih 70 ranjenih |
Bitka kod Prestonpansa (engl. Battle of Prestonpans) se odigrala 21. septembra 1745. u Škotskoj na početku jakobitskog ustanka između snaga britanske vlade na jednoj, te pretežno škotskih jakobitskih pobunjenika na drugoj strani. Do nje je došlo nedugo nakon što se Charles Edward Stuart, princ zbačene katoličke dinastije Stuart iskrcao u Škotskoj kako bi iskoristio zauzetost britanskih snaga na Kontinentu tokom rata za austrijsko nasljeđe, odnosno sa svojim pristašama izborio škotsko i englesko prijestolje na koje je pretendirao njegov otac James. Iako je princ Charles brzo oko sebe okupio veliki broj pristaša, pretežno među članovima škotskih klanova u Highlandsu, imao je tek neznatnu brojčanu nadmoć nad vladinim garnizonima u Škotskoj, a ljudstvo je bilo pretežno naoružano hladnim oružjem. Sa druge strane, vladine snage pod generalom Sir Johnom Copeom su se sastojale od nedavno regrutiranih i potpuno neiskusnih vojnika. Do sudara dviju vojski došlo je u blizini Edinburgha gdje se ključnim pokazalo to da su pobunjenici, zahvaljujući vodičima, uspjeli pronaći stazu kroz naizgled neprohodnu močvaru te u rano jutro izveli iznenadni juriš na vladine položaje. Među vladinim snagama je zavladala potpuna panika te je bitka riješena za desetaka minuta. Jakobiti su se tom prilikom dočepali velikih količina oružja i municije, ali je njen rezultat imao još veću moralnu važnost, s obzirom da je iznenadna pobjeda pobunjenika veliki dio dotle ravnodušne i neprijateljski nastrojene škotske javnosti stavio na stranu princa Charlesa, te su jakobiti vrlo brzo ne samo zauzeli skoro cijelu Škotsku nego nekoliko mjeseci kasnije započeli i invaziju sjeverne Engleske te izazvali opću paniku u Londonu. Bitka, međutim, nije imala odlučujući karakter, jer su se jakobiti, suočeni sa neriješenim logističkim problemima i dolaskom vladinih pojačanja povukli natrag u Škotsku, omogućivši vladinim snagama da na proljeće izvedu kontraofenzivu koja će dovesti do bitke kod Cullodena i sloma ustanka.